Priča o „Bagdali“ duga je već 64 godine i traje i dalje. Postala je za ovo vreme i deo biografije nekih od naših eminentnih književnika.
– Ja sam odrastao sa Bagdalom, njen sam član još od gimnazijskih dana. Pa i knjige koje sam napisao manje-više one prve, objavljene su u ‘Bagdali’. Bez nje bi i biografija srpske književnosti bila siromašnija. Mnogi su se pisci zapravo afirmisali u časopisu objavljujući i saradjujući. Otuda na književnoj mapi Srbije, pa i nekadašnje veće države, ‘Bagdala’ imala vidno mesto – ispričao je Radomir Andrić.
Književni klub je 1965. godine izdao, u okviru „Male biblioteke“ drugi deo „Manifesta nadrealizma“ čiji je autor Andre Breton koji je ujedno i osnivač ovog pravca. Prvi deo Manifesta, „Bagdala“ je izdala još 1961. godine, a objedinjeno izdanje „3 manifesta nadrealizma 1924. 1930. 1942.“ izdato je 1979 godine – navodi se na sajtu Književnog kluba Bagdala.
„Mala biblioteka“ je najznačajniji projekat Bagdale šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka i broji preko 480 naslova. Objavljeni su prevodi skoro svih pesnika savremene francuske poezije, počev od Gijoma Apolinera (1880-1918) pa do Žak Prevera (1900-1997). Pored francuske moderne poezije prevođena je poezija i pisaca drugih naroda.
Bagdala je dala izuzetan doprinos u Jugoslovenskoj i Srpskoj književnosti svojom aktuelnošću. Prva je u ondašnjoj Jugoslaviji prevela i izdala Sen-Džon Persa, njegove „Kiše“ 1962. godine, za koje je dobio Nobelovu nagradu, i to pre dobijanja nagrade.
Pored stranih književnika Klub je izdavao i knjige domaćih pisaca, pa su tako bili zastupljeni i prevodi makedonskih, slovenačkih i ostalih pisaca Jugoslavije.
Bagdala je pokrenula i Biblioteku nesvrstanih, u okviru koje je predstavljena književnost naroda Pokreta nesvrstanih. Izdate su knjige pezije naroda Angole, Kenije, Tanzanije, Ugande, Gane… Bagdala je izdavač i poezije Inka, Acteka, Eskima…
U okviru Antologije kratke priče obrađena su dela iz Latinske Amerike, Japana, Nemačke, Indije, Izraela, Bugarske…
Pored izdanja u kojima su zastupljeni domaći pisci izdavačka delatnost je obuhvatila i pisce iz dijaspore čija su književna dostignuća obuhvaćena u preko 20 naslova.
– Bagdala je bila značajna po tome što je počela da objavljuje prvog pisca, mladog pisca, ali je počela da objavljuje istovremeno i neke avangardne edicije koje su iznenađivale srpsku kulturnu javnost. Mi smo izdali preko 45 pisaca savremenih francuskih pesnika za koje dotle srpski jezik nije znao. Jednog Prevera izdaje prva Bagdala, mi dotle Prevera nismo poznavali, Sen Džon Persa nobelovca, itd. itd. Imali smo i ediciju ‘Istočnik’ koja je u ona teška vremena ideološka, počela da objavljuje srpsku kulturnu baštinu, da otkrivataj naš srednji vek. Edicija ‘Zavičaj’ prva počela da objavljuje pisce naše dijaspore, a edicija ‘Antologije nesvrstanih’ donela je i osvežila naš jezik nepoznatim kulturama sveta Azije, Afrijke, Latinske Amerike, arapskih zemalja. Imali smo oko 2.000 prvih izdanja, ponovljenih da i ne govorim – ispričao je Ljubiša Bata Đidić, nekadašnji direktor te kuće,
Izdavačka kuća „Bagdala“ je, posle četiri decenije rada, ugašena poput mnogih drugih kulturnih ustanova, ali su Književni klub i časopis nastavili da žive i upotpunjuju opšti kulturni nivo Kruševca i Srbije.