
Ovaj praznik u kalendaru označen je crnim slovom, ali ovaj svetitelj veoma je poštovan u našem narodu, a mnogim porodicama je i krsna slava.
Alimpije je želeo da živi u molitvi i usamljeništvu pa se povukao na jedno grčko groblje pored grada Paflagonije od kojeg su ljudi bežali zbog demonskih priviđenja. Tu se nastanio na jednom stubu (stolpu), i na njemu na hladnoći i vrućini, u postu i molitvi, proveo veći deo života. Otuda je nazvan stolpnikom. Ni podsmeh ljudi, ni iskušenja ga nisu mogla odatle pomeriti. Najzad, posle nekog vremena, ljudi su počeli da ga poštuju i da mu dolaze radi utehe, pouke i isceljenja. Oko njegovog stuba podignuta su dva manastira, jedan muški i jedan ženski.
Od njegovih moštiju sačuvana je glava u Kutlumuškom manastiru na Svetoj Gori. Često je freskopisan u hramovima naše Crkve, a jedna od fresaka nalazi se i u priprati Pećke Patrijaršije. Smatra se jednim od tri velika stolpnika, pored Simeona Stolpnika i Danila Stolpnika.
Sveti Alimpije na ikoni se predstavlja u asketskom, pustinjačkom odelu kako sedi na svom stolpu. On je zaštitnik stoke, pa se zato na njegov dan ne upreže stoka. Po predanju, on je pregazio kugu i od tada se ona ne javlja.