
Popularni Đuza ostavio je iza sebe preko 200 uloga i bio je jedan od naših najtraženijih i najangažovanijih glumaca. I onih sa najlepšim glasom!
Serijal realizujemo u okviru projekta na osnovu Konkursa za sufinasniranje proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2017. godini Ministarstva kulture i informisanja republike Srbije
Vlastimir Đuza Stojiljković je rođen 30. juna 1929. godine u Ražnju, u učiteljskoj porodici. Završio je gimnaziju u Kruševcu, u kojoj je imao glumački debi u Nušićevoj jednočinki Kirija. Kruševačko pozorište bilo mu je prva scena, dok je još bio učenik. I kasnije je bio čest gost u predstavama Pozorišta u Kruševcu, zbog čega mu je i uručena nagrada ovog teatra „Bora Mihajlović“, dodeljivana najistaknutijim ličnostima za doprinos u pozorišnom životu Kruševca i Srbije.
Po završetku srednje škole upisao je Rudarsko-geološki fakultet, koji je napustio u trećem semestru i upisao se na Akademiju pozorišnih umetnosti.
Profesionalnu karijeru je započeo 1951. u Beogradskom dramskom pozorištu, gde je radio do 1968. godine nakon čega je prešao u Atelje 212.
U BDP se vratio 1978. i ostao tamo do 1985, kada je ponovo prešao u Atelje 212, u kom je igrao do penzionisanja, 1995. godine. Donedavno je često gostovao u brojnim predstavama i ostvario više od 130 uloga.
– Sve predstave u kojima sam igrao i serije koje sam snimao pamtim samo po partnerima, kao da u njima nisam ni bio. I danas se sećam one divote na Dubrovačkim letnjim igrama! Igramo Krležinog `Areteja` na tvrđavi Bokar! Režija: Žorž Paro! Napravio je dve podele, kao dve predstave: jedna glumačka podela počne `Areteja` iz jednog prostora tvrđave, pa posle prve scene, kad se premesti u drugi prostor, u onom prvom prostoru počne predstava sa drugom podelom i drugom publikom. Tako nešto niko nikada nije uradio u pozorištu! Relja Bašić i ja igrali smo istu ulogu. Dođe on jednog dana do mene i kaže mi: `Slušaj, davi me lektorka. Poslala me kod tebe da me naučiš, kaže, pogrešno govorim.` Ja iz Kruševca, a on iz Zagreba! Relja je zanosio na zagrebački, a u `Areteju` nije bilo lokalizama, pa se desilo da ja bolje govorim od njega! – sećao se popularni Đuza.
Mnoge predstave je, osim po partnerima, ipak zapamtio i po – publici…
– I sada se nasmejem kad se setim kada su Bata Stojković i Milutin Butković u Podrumu Ateljea igrali neku predstavu koja ima duge monologe, a neki čovek u prvom redu neprestano je pucketao hemijskom olovkom – otvarao je i zatvarao, očigledno ne primećujući šta radi. Bata mu priđe nasred svog monologa, uzme mu olovku iz ruke i stavi u svoj džep. Sutradan, taj čovek je došao, izvinio se, i doneo Bati trideset olovaka.
Na filmu je debitovao 1957. u „Tuđoj zemlji Jožea Galea“. Veliku popularnost je stekao filmom „Ljubav i moda“, za koji je otpevao pesmu „Devojko mala“.
– Da, ta pesma je, eto, bila i ostala hit a ja sam je nekako prezirao. Ne znam zašto. Ona ima nekoliko verzija. Đorđe Marjanović je zaradio lovu na toj pesmi u Rusiji, gde je prikazivan i film Ljubav i moda. Silnu je popularnost imao. A ovde ga kritika nije prihvatila. Sećam se preko cele strane naslov – „Moda Marjanova“. Napisali da je kvazi film. A ruku na srce, jeste naivan.
Osim te, snimio je još nekoliko pesama koje su objavljene na singl pločama.
Veliku popularnost stekao je ulogom zajedljivog, ironičnog i istovremeno plemenitog oca porodice i zeta Rodoljuba Rođe Petrovića u nezaboravnoj televizijskoj seriji „Pozorište u kući“ (snimana od 1972. do 1984. godine, po sezonama).
Foto: Stevan Kragujević
– A prve kritike za Pozorište u kući su bile katastrofalne, sasekli su nas, rekli su da je malograđanština, da je bezvredno, šta tu sad žena, tašta… A to je ljudska priča, nešto što se svakom događa, slika života malog čoveka. Sad kažu da je bila vrhunska. Ali mislim da se nekada daleko ozbiljnije radilo. TV drama je bila institucija, radio-drama takođe. Znalo se gde se i šta igra u pozorištu. A sada svi igramo sve.
Igrao je i u televizijskim serijama: Stižu dolari, Lift, Naša mala redakcija, Otvorena vrata, Srećni ljudi, U ime zakona, Zaboravljeni, Laku noć deco, Pozorište u kuci, 500 kada, Svetozar Marković, Vaga za tačno merenje, Više od igre, S vanglom u svet, Diplomci, Čedomir Ilić, Rađanje radnog naroda, Na slovo, na slovo…
Foto: Stevan Kragujević
U svojim poznijim godinama je pratio reprize kultnih serijala u kojima je igrao, ali, kako je izjavljivao, nerado je gledao scene s kolegama koji su umrli.
– Dok sam se brijao, čuo sam sa televizije Paju i Čkalju u `Kamiondžijama`, i pomislio sam kako se, eto, čovek trudi, napravi nešto, i onda ga nema. Reprizirali su `Pozorište u kući` bar dvadeset puta, ali tu seriju ne mogu da gledam, jer smo samo Ljiljana Lašić i ja živi, svi ostali su pomrli.
Na beogradskoj Televiziji je sa Milenom Dravić bio domaćin u šou-programu „Lift za peti sprat“, a na Radio Beogradu 12 godina je vodio „Zabavnik“ i snimio 313 radio drama. Đuza Stojiljković je takođe pozajmljivao glasove junacima brojnih crtanih filmova, a jedan od najupečatljivijih likova s njegovim glasom je Patak Dača. Bili su tu još i Pepe le Tvor, Optimus Prajm, iz Transformersa i Rafaelo i Leonardo iz Nindža kornjača…
Sredinom 1990-ih odigrao je ulogu simpatične varalice, lažnog italijanskog grofa Marija Marka del Tintoreta u seriji „Srećni ljudi“ Siniše Pavića.
Stojiljković je bio dobitnik brojnih nagrada: Sterijine nagrade i Sterijine nagrade za životno delo, nagrade „Dobričin prsten“ za životno delo i mnogih drugih glumačkih nagrada i priznanja. Za ulogu Profesora Roberta Šustera u predstavi „Trg heroja“ dobio je nagradu “Raša Plaović” za najbolje glumačko ostvarenje na beogradskim scenama. Na 10. festivalu BH drame u Zenici, dobio je Nagradu za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu Dine Zolja u predstavi „Otac na službenom putu“…
– Toliko sam bio uzbuđen da sam dobio aritmiju i imao sam je danima. Kažem ženi da sam bolestan i da mi srce ne valja, a ona mi dijagnostikuje da je to, bogami, trema. Zaista, bio sam uzbuđeniji nego pred premijeru.
I u devetoj deceniji, gotovo do poslednjeg daha, putovao je po festivalima, sarađivao s mladim rediteljima iz regiona i igrao na scenama bivše Jugoslavije u predstavama koje su dobijale najveća priznanja – „Šuma blista“, „Otac na službenom putu“, „Elijahova stolica“, „Gospoda Glembajevi“, „Odisej“…
Preminuo je 17. juna 2015. godine, u Beogradu, posle duže i teške bolesti.
– Najbolje je da me ljudi ne pamte uopšte, a ni ono što sam uradio. Zato nije važno ni kako će me ukopati, ne samo mene, nego svakog od nas. Jer, sve je to lažno. Ja sam detinjstvo proveo u Ribarskoj banji. Ona ima divno groblje na kojem su sahranjeni moji deda i baba, pa sam se nosio mišlju da i ja tamo počivam – govorio je Đuza Stojiljković u jednom od svojih poslednjih intervjua.
Kontinuitet (69 godina karijere), kvalitet, kvantitet, raznovrsnost, multimedijalnost, multitalentovanost i posvećenost čine glumačku biografiju Vlastimira Stojiljkovića jedinstvenom i autentičnom. Odlazak glumca, Nebojša Bradić, koji je sa njim i profesionalno sarađivao, opisao je sledećim rečima:
– Odlazak Đuze Stojiljkovića doživljavam lično – kao gubitak prijatelja, i profesionalno, kao gubitak dragocenog glumca s kojim sam sarađivao kao reditelj i upravnik na scenama u Beogradu i Kruševcu. Njegova posvećenost i profesionalnost u poslu bila je uzorna, a svojim komentarima umeo je da pomogne mlađim kolegama, da pohvali, da podrži. Đuza je poslednjih godina često govorio da je umoran, i da je gluma za mlade ljude. Ali, uvek je nalazio inspiraciju da ide dalje, iznova je pronalazio uzbuđenje u svom poslu, i izazov, koji je karakterističan za mladost. Nadam se da se posle svog dugog puta u pozorištu najzad odmorio.
Pozorišne predstave (izbor): Neprijatelj naroda (Stokman), Pred slepim zidom (Ognjen), Doživljaji Nikoletine Bursaća (Jovica Jež), Generali ili srodstvo po oružju (Pukovnik Blauring), Slučajna smrt jednog anarhiste (Ludak), Inspektorove spletke (Inspektor), Bertino blago (Arnež), Sentandrejska rapsodija (Šamika), Čaplja (Monogamov), Prosjačka opera (Pičam), Marija Stjuart (Grof od Šruzberija) Očevi i oci (Stevan Medaković), Šajlok (naslovna uloga), Kralj Lir (Luda), Brana (Finbar), Trg heroja (Robert Šuster), Putujuće pozorište Šopalović (Vasilije Šopalović), Šuma blista (Srećko), Svici (Oliver), Elijahova stolica (Jakob Šnajder), Gospoda Glembajevi (Titus Andronicus Fabriczy-Glembay), Otac na službenom putu (Dino Zolj)…
Filmografija: Početni udarac, Za sada bez dobrog naslova, Put oko sveta, Nema malih bogova, Leto je krivo za sve, Dan četrnaesti, Diližansa snova, Ljubav i moda, Pop Ćira i pop Spira, Tuđa zemlja…
TV: Stižu dolari, Lift, Naša mala redakcija, Otvorena vrata, Srećni ljudi, U ime zakona, Zaboravljeni, Laku noć deco, Pozorište u kuci, 500 kada, Svetozar Marković, Vaga za tačno merenje, Više od igre, S vanglom u svet, Diplomci, Čedomir Ilić, Rađanje radnog naroda, Na slovo, na slovo…