nedelja, 16. februar 2025.

Obaveštenje o neuspehu od provajdera:
Connection Error:http_request_failed

ZAVIČAJNIK: Pisani tragovi od povelje Stevana Nemanje

ZAVIČAJNIK: Pisani tragovi od povelje Stevana Nemanje

Zna se da je kruševački kraj bio u okviru srpske države prvih Nemanjića, o čemu svedoči povelja Stevana Nemanje (oko 1196. godine) o dodeljivanju manastiru Studenici pčela u Rasini i Rudenici; istom poveljom manastir je dobio je i nekoliko sela u Rasini – metoh Popovac sa crkvom Sv. Vavedenja, Kožetin, Pohovac, Veliku Kruševicu (u Župi).

rc

Projekat  pomaže Grad Kruševac, po Konkursu za sufinansiranje projekata radi ostvarivanja interesa u oblasti javnog interesa za 2017. godinu

O tačnom vremenu nastanka Kruševca nema sačuvanih pisanih podataka. Mr Slobodan Simonović je, sastavljajući kapitalnu Enciklopediju  nabrojao najstarije tragove.

Zna se da je kruševački kraj bio u okviru srpske države prvih Nemanjića, o čemu svedoči povelja Stevana Nemanje (oko 1196) o dodeljivanju manastiru Studenici pčela u Rasini i Rudenici; istom poveljom m. Studenica, uz drugo, dobio je i nekoliko sela u Rasini: metoh Popovac sa crkvom Sv. Vavedenja, Kožetin, Pohovac, Veliku Kruševicu (u Župi);

stefan-nemanja

Iz povelje kojom Stevan Prvovenčani manastiru Žiči (pri osnivanju) daruje i župe Krušilnicu i Rasinu, može se pretpostaviti da je uz Rasinu i reč o Kruševcu;

Po nadgrobnoj ploči, nađenoj 1966. g. u zidu kule zvonika nad pripratom crkve Lazarice, ploči koja je nastala oko 1300. godine, može se pretpostaviti da je na ovom mestu postojalo naselje i pre podizanja grada Kruševca;

Na osnovu sačuvanih prepisa povelje kojom knez Lazar daruje svoje posede i osniva manastir Ravanicu, znamo da je bio priložen i kraj oko Kruševca (tzv. Bolonjski prepis, iz 1377, Vrdnički prepis, datiran 1381. g.); Od značaja je i pisano svedočenje (iz januara 1387) o tome da je knez

Lazar Dubrovčanima dao privilegiju „u slavnom gradu gospodstva mi ruševcu“;

U svom životu, sazda tvrde gradove, sazda i zvani Kruševac (Konstantin Filozof).

Što se imena Kruševac tiče, mr Simonović podseća kako se ono, po predanju, različito tumači: da je fitogeografskog porekla – u starini poznat po gajenju krušaka; vezuje se za materijal – krušac (okruglasti kamen), od koga je izgrađen srednjovekovni grad; i vodi poreklo od kruškastog oblika (oblika kruške) temelja Lazarevog grada.

105

 

U žiži interesovanja Kruševac će, navodi mr Simonović, biti od druge polovine XIV veka, kada je posle 1371. g. postao središte srpske države, prestono mesto. Taj period i detaljno opisuje:

„Najverovatnije da je kao jako utvrđenje građeno nekoliko godina, u periodu 1371–1377. godine, da je grad podignut pre crkve sv. Stefana, danas poznate kao Lazarica. Grad je šestougaonog oblika, izvan naselja na brežuljku, sa dvostrukim zidovima od kamena i utvrđen kulama. Zid je bio širok 2 metra, sačuvan je manji deo, uz ogromnu kulu na zapadnom delu, kroz koju se ulazilo u grad. Kule su bile kvadratnog oblika, od kamena, sa stranama 12 m i više spratova.

lazar-milica

U vreme kneza Lazara bio je sedište župana, vojnog komandanta. Gradom je upravljao kefalija, iz 1387. pominje se kefalija Gojislav, pored njega bilo je veće od 12 većnika. U gradu je bio dvorac, a 1371. postao je glavni grad Lazara Hrebeljanovića (prestonica bio do 1409. godine, kada je prešao u ruke Vuka Lazarevića pa je zbog toga i turske opasnosti premeštena u Beograd). Na trgu ispod grada zapadno i severno od njega sagrađene su zgrade za stanovanje, zanatlijske radionice, dućani, svratišta za putnike i trgovce i tako se razvila varoš. Bio je omanji dubrovački tržni centar. Bio je važno tržište za stoku, voće i rakiju. Izgradnjom Kruševca težište državnog života preneto je u Moravsku dolinu, gde su bile koncentrisane sve snage da se očuva državna nezavisnost i produži sa razvijanjem srpske srednjovekovne kulture. Tu je ponikla, razvijala se i usavršavala u mnogo čemu nova umetnost poznata pod imenom Moravska škola. Pred odsudnu bitku sa Turcima 1389. iz Kruševca je pošla na Kosovo glavnina srpske vojske.

Tokom bitke, zarobljen je i pogubljen knez Lazar, kao i veći broj najuglednijih srpskih ratnika. „Pođimo, braćo i čeda, pođimo na podvig koji je pred nama, ugledajmo se na nagradodavca Hrista. Smrću poslužimo dužnosti, prolijmo krv našu, iskupimo život smrću i dajmo udove naših tela nepoštedno za otačastvo naše, a Bog će se svakako smilovati na ostatke naše i neće istrebiti do kraja rod i zemlju našu“ , bile su reči kneza Lazara pred bitku.

Najznačajniji praznik za grad Kruševac svakako je Vidovdan (28. jun), duboko ukorenjen u svesti stanovništva na ovim prostorima kao dan pogibije kneza Lazara u borbi za očuvanje svoje države i naroda. U narodnoj sveslovenskoj mitologiji Sveti Vid označava vrhovno, svevideće božanstvo. U srpskoj narodnoj tradiciji Vidovdan se obeležava kao dan Kosovskog boja, stoga ga je srpska crkva od 1892. godine, ozvaničila i uvrstila u svoje praznike, a posle proroka Amosa i Svetog Kneza Lazara. Proslavlja se sa svim atributima gradske slave, kao i Duhovi ili Sv. Trojica. Na Vidovdan se takođe svake godine, u crkvi Lazarici, daje pomen kosovskim, ali i svim drugim izginulim srpskim ratnicima u oslobodilačkim ratovima.

Godine 1393.  vlastela je ne samo priznala Stefanu punoletstvo već ga je i proglasila „samodršcem i gospodarom srpskim“. Iz vojnih i političkih razloga, despot Stefan odlučuje da prestonicu preseli u Beograd. U prvim godinama XV veka, opravlja beogradsku trvrđavu, ali utvrđuje i ostale gradove na teritoriji svoje države. Pošto je češce poboljevao, odlučuje da uprkos protivljenju Turaka pravno reši pitanje nasleđa prestola. Godine 1426. predstavlja Ðurđa Brankovića kleru i vlasteli kao budućeg vladara. Loveći na konju, sa sokolom u ruci, pogodila ga je kap u selu Glavica, blizu Kragujevca 1427. godine. Umro je sutradan, pod šatorom. Sahranjen je u manastiru Resava (Manasija).

DespotSL

Po letopiscu iz 1413. godine kulu Lazarevog grada porušio je sultan Musa, iste godine. Tvrđava se ne pominje od 1459. godine. U srednjem veku u Kruševcu je bila mala dubro vačka kolonija. Krajem 15. v. Dubrovčani su ovde osnovali novu koloniju, koja je u narednom stoleću postala jedna od najznačajnijih na Balkanu.

Posle Kosovskog boja Turci su nakratko preuzeli kontrolu nad gradom, ali je ona brzo vraćena. Borbe za kruševac. traju tokom cele prve polovine 15. veka. U dina stičkim borbama za turski presto posle smrti Bajazita I prestolonaslednik Musa je bombardovao Kruševac 1413. Te godine se despot Stefan u K. sastao sa sultanom Mehmedom I.

Turci pod Muratom II privremeno su zauzeli K. 1427, ali je je od Turaka uziman 1437 (Mađari), 1444, 1448, da bi ga Turci definitivno zauzeli 1455. godine. Zakratko je oslobođen iste godine. Mađari su prodrli do Kruševca, i iz njega i okoline poveli oko 60.000 Srba izbeglica. Sledeće godine odvedeno je još oko 50.000 srpskih izbeglica koji su naseljeni oko Temišvara.

Za vreme austro-turskih ratova 1688–99, 1716–18. i 1737–39. Kruševac. su više puta zauzimale austrijska i turska vojska, i tu ostavljale svoje tragove.

Za vreme Prvog srpskog ustanka zauzeli su ga ustanici pod Mladenom Milovanovićem posle 12 dana borbe, 25. januara 1806. g. Turci su ga povratili 1809, ali je od Turaka konačno oslobođen na samom kraju 1832, zvanično doživevši slobodu početkom 1833. godine.

Lazarev grad

 

Šareni grad

Turci su K. dali ime AladžaHisar (Šareni grad) po redovima crnog i belog kamena od kojih je grad (kameno utvrđenje) zidan i pretvorili ga (početkom druge polovine 15. veka) u administrativni centar sandžaka i istoimene kaze ili kadiluka. Tu je bilo sedište turske uprave, sandžaka AladžaHisar i turskog garnizona. Sandžak (liva) se prostirao od reke Ibra na zapadu do današnje srpsko-bugarske granice kod Srezimirovca na istoku, od Paraćina (Petrus) na severu do Gnjilana na jugu. Pripadao je Rumelijskom ejaletu ili beglerbegluku. G. 1418. Sandžak je, prema turskom popisu 1530/31. godine, imao: mirliva nafer 1, kadija nefera 4; samih mesta 8, tvrđava 1 (Koznik); džamije 3, mesdžida 12; sela i mezri 1.144: derbendžijskih sela 17, rajinskih sela 1.oo5, mezri 122; čifluk 1; manastira 55; zaima nefera 15, spahija timara 632, dizdar befer 1, ćehaja nefer 1, imam tvrđave 1, topčija nefera 2, mustahfiza tvrđave nefera 39. Kruševački (Aladža Hisar) kadiluk (područje na kome se protezala nadležnost jednog kadije), prema turskom popisu 1530/31. godine imao je: tvrđava 1, samo mesto 1 (Kruševac), sela 251, mezre 34; muslimanskih domova 316, hrišćanskih domova 4.791, hrišć. neoženjenih 1.622, nemoćni starac 1; baština 299; udovice 572; manastira 12; pirinčane reke 2; porez na sitnu stoku 1, mukata 1; dućana 15, karavansaraj 1, džamija 1, mestdžida 8, hamam 1 (svi oviobjekti nalazili su se u Kruševcu); hatib 1, imama 8, mujezina 9, učitelja 2, mutevelija 3, nazira 2, kajim 1, muarif 1; zavija 1. Pred kraj 18. veka u varoši K. bilo je oko 120 srpskih i oko 150 turskih kuća, 1 kuća, 1 džamija, 3 karavan seraja i 5 kafana.“

Povezano