I ovog petka (21:00) u emisiji „Opušteno“ TV Kruševac i na sajtu RTK predstavljamo i delimo knjige Lagune o kojima se govori * Knjiga “Ja. I niko moj” novinara, publiciste i dugogodišnjeg generalnog direktora RTS-a Aleksandra Tijanića predstavlja presek poslednje tri decenije na jugoslovenskom prostoru * “Kako smo propevali – Jugoslavija i njena muzika” autora Ivana Ivačkovića je svedočanstvo o jednom neponovljivom vremenu, izvanredno napisana knjiga, obogaćena antologijskim fotografijama.
Laguna može da se pohvali sa dve nove izuzetne knjige, koje će se svakako čitati i komentarisati.
“Ja. I niko moj” – Tijanićev testament
Knjiga Aleksandra Tijanića “Ja. I niko moj” sadrži tekstove, zapise, pisma i polemike i potvrđuje da je reč o autoru koji je bio beskompromisni dijagnostičar srpske realnosti i oštar kritičar javnih ličnosti, pojava i događaja uoči, za vreme i posle raspada Jugoslavije. Tijanić, koji je preminuo krajem oktobra ove godine, govorio je da je knjiga dokument koji ga istovremeno izlaže kritici i brani. Karakteišu je analitičnost, lični stav i lični stil, uz britkost i inventivnovst političke i društvene kritike, osećaj za detalj, razigrana metaforičnost.
„Kako god pokušali da pročitamo i shvatimo poslednjih četrdeset godina u jugoslovenskom i srpskom novinarstvu, moramo stići do Aleksandra Tijanića. Njegov odlazak promenio je odnos prioriteta i važnosti konačnosti i beskonačnosti. Mislim da bi slično bilo i da je živ, i da smo zajedničkim radom, kako smo i započeli, završili „četrdeset godina moga bavljenja novinarstvom, jer ovo je moja testamentarna knjiga“, kako mi je na početku ovoga posla rekao. ‘Testamentarna knjiga’ je postala testament.“ – reči su Petra V. Arbutine.
“Praktično, nema srpskog političara koji ne misli da su Srbi stoka. Teorijski, nema Srbina koji ne misli da su ovdašnji političari prva generacija svojih porodica kojima je otpao rep. Svi su u pravu.”
“Javna srpska politika stoga je puka halucinacija; izbori su farsa; parlament je privid; država je paravan. Naš život predstavlja samo iluziju. Mi smo eksponati u formalinu na patološkom odeljenju Kontinenta. Smešteni u tegle, kao zimnica za demone koje smo sami dozvali.”
“Kako smo propevali – Jugoslavija i njena muzika”
Kapitalno delo Ivana Ivačkovića koje se, bez obzira na poveliki obim, čita u jednom dahu. Uzbudljiva i nostalgična knjiga o pesmama i pločama koje su nam menjale život, o sudbinskom preplitanju popularne muzike i populističke politike i o usponu i padu zemlje na koju je svet decenijama gledao sa poštovanjem.
Od vladavine zabavne muzike, preko rokenrol eksplozije, pojave panka i novog talasa, pa do novokomponovane narodne muzike i turbo folka, knjiga Kako smo propevali priča o višedecenijskom braku države i njene muzike. O tome kako su se Jugoslavija i njena muzika volele, svađale, sarađivale, sukobljavale, rastajale, ponovo spajale i na kraju umrle zajedno. Podjednako namenjena onima koji su u Jugoslaviji prohodali i odrasli, u čijem pamćenju su Štafeta, radne akcije, fića i gol Josipa Katalinskog koji nas je odveo na Svetsko fudbalsko prvenstvo 1974, i onima koji su rođeni kada je pepeo Jugoslavije već bio razvejan na sve strane, ova izvanredno napisana knjiga, obogaćena antologijskim fotografijama, čita se i čuva kao svedočanstvo o jednom neponovljivom vremenu.
“Naslov i podnaslov ove knjige, kao što red nalaže, objašnjavaju i njen sadržaj. Uz jednu dodatnu napomenu: knjiga govori o SFRJ i – neuporedivo manje – o SRJ. O dve države koje su, u trenutku kada su nastajale, u svom imenu imale reč Jugoslavija (Kraljevina Jugoslavija rođena je, znamo, kao Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a prekrštena je naknadno).
Ovo, hoće se reći, nije knjiga samo o muzici nego i o dve zemlje u kojima je ta muzika nastala i nestala; o dve zemlje u kojima se nikad nije znalo da li će neko propevati na bini ili će „propevati“ u policiji; o događajima i društvenom ambijentu koji je rodio pesme i izvođače za koje svi znamo” – kaže autor.
