Revolucionarka i partizanka Nade Popović rođena je 1921. godine u Kruševcu. Gimnaziju je završila u rodnom gradu, a posle toga se upisala na Pravni fakultet u Beogradu. Kada je izbio rat, Nada je već bila istaknuti omladinski i partijski radnik Kruševca.
Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Grada Kruševca. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Još kao gimnazijalka bila je članica mnogih pokreta, a februara 1942. godine postala je sekretar OK SKOJ-a, a zatim i članica OK KPJ za kruševački okrug. Zbog svoje aktivnosti, uhapšena je aprila 1942. godine, te je u zatvoru boravila pet meseci. I pored strahovitih mučenja, nije odala nikoga. Toliko su je tukli da je bila skoro nepokretna, noge su joj bile u ranama, a ruke polomljene.
Iz bolnice, u koju je poslata sva isprebijanja, oteli su je partizani. Zbog svoje nesebičnosti, hrabrosti i požrtvovanosti, bila je jedna od omiljenih među saborcima, koji su joj se uvek divili.
Stradala je septembra 1943. godine. Njena sestra i otac su streljani, dok je mlađi brat preminuo posle oslobođenja od TBC, koju je dobio u Smederevskoj Palanci, gde je boravio u Zavodu za vaspitanje omladine.
Nije živela dugo. Ali, iako vrlo kratak, njen život bio je neobičan i sadržajan, pun nebrojenih podviga i neiscrpne energije. Vrlo rano je osetila surovost života i shvatila ga onakvim kakav je. Bila je mlada, ali pravu mladost nije doživela. Njena generacija je bila sukobljena sa grubošću i nepravdom. A jedini način da toga nestane bila je – borba. Tako je i Nada postala jedna karika u lancu otpora svemu onome što se kosilo sa ljudskim i humanim.
Ime Nada postalo je simbol nadanja u srećnije dane. Njenim stopama i dalje su išle mnoge devojke i mladići koji su svoju mladost položili u temelje bolje budućnosti.
Ime Nade popović nosi osnovna škola u Kruševcu. ispred koje je i bista njoj psovećena.
O partizanki i revolcionarki Nadi popović govori direktor Narodnog muzeja Kruševac Nikola Pantelić.
