U poslednjih sedam godina u našoj zemlji je izvučeno 56 loto milionera. Iako je ova igra na sreću jako popularna i među Kruševljanima, o čemu svedoče stalni redovi ispred kioska Državne lutrije na dan izvlačenja brojeva, skoro 10 godina u našem gradu nije bilo “sedmice”
“Ajmo narode, svaka druga dobija, još malo, pa nestalo”, govorio je pokojni Milan Srdoč u popularnom tv serijalu “Lude godine”. Tih osamdesetih godina prošlog veka, Loto i druge igre na sreću igrane su iz zabave, a dvadesetak godina kasnije za mnoge u Srbiji one su postale jedina nada.
Verovatno da nema čoveka na ovom svetu koji bar jednom u životu nije “video” sebe u ulozi srećnog dobitnika na lutriji. I dok bi oni iz razvijenih zemalja, dobitak iskoristili za egzotično putovanje ili kupovinu iz snova, ambicije prosečnog građanina Srbije znatno su skromnije.
Zastupnik Državne lutrije Srbije Miodrag Andrejić, poznatiji kao Miki Loz, već 34 godine prodaje srećke Kruševljanima.
– Loto, Bingo i Greb-greb su najpopularnije igre na sreću među našim sugrađanima. U ova krizna vremena, šta im je drugo preostalo, nego da se nadaju dobitku na lutriji. Ipak, neverovatno mi je da ljudi gube interesovanje kada je premija na Lotou 500 hiljada evra, kao da su to male pare. Ali, kad “sedmica” premaši milion evra i mladi i stari dolaze i uplaćuju tikete – kaže Andrejić, koji, takođe, igra Loto i druge igre na sreću.
– Ranije sam imao solidne dobitke, koji su mi koristili za odlazak na letovanje. Ipak, ne bih voleo da dobijem “sedmicu” na Lotou. To nije mala stvar. “Sedmica” menja život, menja ljude…
U poslednjih desetak godina, sportske kladionice doživele su pravu ekspanziju u našoj zemlji. Kec, dvojka, iks, iz keca u dvojku, tri plus, gol-gol, neki su od kladioničarskih izraza koje možemo čuti na ulici, u školi, prodavnici ili autobusu. Jednostvano, kladionica je postala glavna preokupacija našeg naroda. I dok je za jedne to samo hobi i stavljanje na probu sopstvenih znanja o sportu, za druge je postao biznis, jer gde ćete, u vreme sveopšte besposlice, lakše i brže doći do novca. Tako je sport i u formalnom smislu prestao da bude samo sport. On je danas profesionalno zanimanje, kako za više nego dobro plaćene sportiste, tako i za navijače, koji su u celoj priči pronašli neki svoj interes.
Ipak, retki su oni srećnici koji mogu da se pohvale da su “u plusu” u odnosu na kladionicu. Među anketiranim sugrađanima koje smo zatekli “na radnom mestu”, vlada mišljenje da se rezultati nameštaju u korist kladionica (što nije nemoguće, s obzirom na to da one “niču” kao pečurke posle kiše), zbog čega ni sve fudbalske enciklopedije ne mogu da pomognu. U skladu sa tim, igrači su saglasni da ne postoji sistem za siguran dobitak na kladionici.
– Sve je to stvar sreće!
