Danas Kruševac ubrzano menja fizionomiju, pa se i u ovom trenutku radi na brojnim gradilištima širom grada. Kroz projekat MOJ GRAD – MOJA INSPIRACIJA, na sajtu regionalne Radio Televizije Kruševac kao osvedočenom hroničaru promena kroz koje ovaj grad i dalje prolazi, daćemo priliku nekim od zaslužnih Kruševljana da ispričaju čime ih je to ovaj grad zadužio i inspirisao, a šta su sve oni uradili da bio mesto boljeg i lepšeg života, sredina privrednog razvoja, sve manje nezaposlenosti, visokih kulturnih dometa i rezultata sportista, dobrih đaka i mladih i preduzimljivih stručnjaka u svim oblastima, ali i sve lepših i čistijih ulica i saobraćajnih zaobilaznica, trgova, parkova, sportskih terena, kao i koje su njihove vizije daljeg razvoja ove sredine.
Naš sagovornik u nastavku serijala je Marija Urošević, prof. u Medicinskoj školi i Gimnaziji Kruševac, Fide šahovski majstor
Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Grada Kruševca. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
- Čime Vas je Kruševac inspirisao i “zadužio”?
Svi mi stojimo na ramenima drugih ljudi pre nas, koračamo i stvaramo na akumulaciji znanja, napora, ulaganja. Zajednica gradi pomoćna sredstva, skele, pomoću kojih se podiže intelektualna građevina. Kada je sazidamo do određene tačke, skele mogu da se uklone, kako bi se otkrio pojedinac u svom sjaju. Tako je Kruševac sazidao isprva moju šahovsku karijeru, ulažući u mene putem stipendiranja i ulaganja u mnogobrojna učešća na nacionalne i međunarodne šahovske turnire. Zatim je godinama kasnije dodao nov splet podrške mom pedagoškom radu i učešću mojih učenika na takmičenjima. I svaki put pisalo je pored mog imena Kruševac, Srbija, i nisu to bile samo reči na papiru, to je bio temelj, izgrađen godinama unazad na kojem se još uvek gradi i dodaje.
- Šta smatrate posebno bitnim što ste učinili da ovaj grad bude mesto boljeg i lepšeg života?
Najbitnije je uvek šta činim sada i sutra. Učinjene pobede, medalje, dostignuća ostaju iza nas i guraju nas korak dalje u naporima da danas dopremo do sagovornika preko puta. Tako moja životna iskustva, znanja, postaju oruđe u nastojanju da svaki čas napravi razliku. Čas u učionici, čas na satu u zbornici škole, čas dok skoknem do komšinice na kafu i svaki drugi čas koji postane čas pun smisla. Svakodnevno ulaganje pojedinačnog zapinjanja u buduće naše zajednice, u buduće našeg grada, u buduće koje postajemo zajedno.
- Šta Kruševcu još nedostaje i smatrate da bi trebalo uraditi u relativno bliskoj budućnosti?
Kruševac ima sve predispozicije da postane univerzitetski centar centralne Srbije. Sa izgradnjom Moravskog koridora otvaraju se mnogi putevi, ljudima, kapitalu, pa zašto ne i studentima?
- Kakva je Vaša vizija razvoja ove sredine, odnosno budućnosti Kruševca?
Najviše se obradujem kada sretnem svoje đake nakon što završe srednju školu. Uvek sa radošću slušam o ispitima, fakultetu, novim ljubavima, planovima za sutra, zaposlenju i danima na novom poslu. To je moja vizija našeg Kruševca, da se srećemo na ulici što češće, da se naši mladi ljudi vraćaju svom gradu kao što sam i ja to učinila i predstavljaju ga u čitavom svetu! Jer nema ništa lepše nego kada si kod svoje kuće a sve prilike ovog sveta su tu, na tvom pragu.
