U sastavu 7. kruševačke brigade, koja je bila razmeštena na prostoru Kosova i Metohije, bila je i ratna bolnica. Nju su činili kruševački lekari i medicinsko osoblje. Primarijus doktor Vukoica Kljajić jedan je od njih. Iako, kako kaže nisu učestvovali u ratnim dejstvima, preživeli su pakao. Ta dva ipo meseca provedena u ratnoj zoni i bolnici ne može nikad da izbriše iz sećanja.
Te večeri kada je počela NATO agresija na Srbiju u rezervni vojni sastav pozvani su i lekari i medicinsko osoblje. Odazivajući se pozivu otadžbine i Hipokratovoj zakletvi primarijus doktor Vukoica Kljajić, sa ratnom bolnicom 7. kruševačke brigade stacioniran je u rejonu metohijskog sela Rudnik. Bolnica je smeštena u seosku školu , priseća se dr Kljajić.
-Svakodnevno smo se susretali sa užasima rata, kaže doktor Kljajić, ali bili smo dobro organizovani i besprekorno smo funkcionisali u datim trenucima.
O mučnom, ratnom vremenu, doktor Kljajić priča sa mnogo emocija, prisećajući se i onih kojima je spasio život, ali i onih koji su tu bitku izgubili. Ipak jednu priču prepričava sa pomešanim osećanjima. Naime, kruševački lekari su u tom ratnom haosu porodili jednu Šiptarku i na svet doneli i jedan ljudski život.
Kao lekar i humanista ističe da je to vreme na svima ostavilo duboke ožiljke, a mnogo boraca koji su bili u ratnim dejstvima na Kosovu pate od posttraumatskog sindroma.
