Đorđe Mihailović bio je čuvar srpskog groblja “Zejtinlik” više od šest decenija, a juče je preminuo u 96. godini.
“Istorija porodice Mihailović počinje sa mojim dedom, koji po završetku rata ostaje ovde, u Solunu. Deda Savo bio je prvi čuvar Zejtinlika, pa zatim moj otac i onda ja. Ceo život sam proveo na groblju” rekao je deda Đorđe svojevremeno.
Od 1961., po smrti oca, i sam je postao čuvar groblja.
“Dolazili su vojnici – veterani rata da zapale sveće svojim stradalim drugovima, braći, kumovima… Kasnije, kako su godine prolazile, a oni poumirali, počeli su da dolaze njihovi potomci” prisjećao se deka Đorđe.
Žalio je što Mihailovići više neće “pored junaka ‘oditi”. Sina, kako je govorio, bog mu ne dade. Kćerka je tu, ali za posao čuvara, rekao je, treba muška snaga…
Za svoju dugogodišnju posvećenost Đorđe Mihailović je odlikovan i Ordenom srpske zastave drugog stepena i Ordenom Svetog Save prvog stepena.
Bio je grčki državljanin, a pre tri godine primljen je u državljanstvo Republike Srbije.
Poznat je svima koji su posetili mesto na kojem počivaju posmrtni ostaci oko 8.000 heroja Velikog rata, stradalih tokom bitaka na Solunskom frontu, u redovima srpske vojske.
Deda Đorđe je preminuo u svojoj kući, okružen porodicom, suprugom, ćerkom, ima i dve unuke i dvoje prauničadi. Već dve nedelje bio je jako loše. Promene vremena nikako nisu odgovarale njegovim plućima, s kojima je oduvek imao problema. Već je godinama bio narušenog zdravlja, a umro je kako je i želeo, u svojoj kući sa porodicom. Želja mu je bila da bude sahranjen na “Zejtinliku”, gde mu počivaju i otac i deda.
Smrću završila jedna era, jer nema više Mihailovića koji bi mogli da na “Zejtinliku” naslede dedu Đorđa.
Kruševljani se sa uzvišenim osećanjima, rodoljubljem i dostojanstvom sećaju susreta sa čika Đorđem Mihailovićem. Ekipa Televizije Kruševac, posetila je Kajmakčalan i Zejtinlik septembra 2018. godine, u okviru Projekta “Stazama Solunaca” i ovim prilogom iz Arhive RTK upućujemo zahvalnost svim srpskim čuvarima nacionalne istorije i spomeničke kulture, među kojima je večnog sećanja vredan čika Đorđe Mihailović.
