U Beloj sali Kulturnog centra održana je premijera dokumentarnog filma “Šapa spasa” snimljenog sa štićenicima Vaspitno-popravnog doma u Kruševcu. Fim je snimljen prošle godine i prati rad štićenika ove vaspitno-poravne ustanove sa udomljenim psima uz stručnu pomoć kinologa.
Bela sala Kulturnog centra bila je puna publike koja je došla na premijeru dokumentarnog filma “Šapa spasa”. Pored štićenika VPD, na premijeru su došle i predstavnici lokalne samouprave, državnih organa i institucija, direktori javnih preduzeća i ustanova, naroidni poslanici, kao i kulturnog i javnog života grada.
Direktor Vaspitno-popravnog doma, Ivan Mijailović istakao je da je ovo jedan u nizu projekata koje ova ustanova realizuje kako bi se štićenici osposobili za život nakon izlaska iz ustanove. On je ocenio da je kroz projekat “Šapa spasa” kod štićenika koji su dresirali pse, stvoren, kako se izrazio, poseban osećaj ljubavi i empatije.
Program koji je sproveden u VP domu tokom 2025. godine prati rad sa maloletnicima koji su u sukobu sa zakonom, a koji su učestvovali u programu rada sa psima, kao i na umetničkim radionicama kreativnog pisanja i izražavanja emocija koje je vodila Marina Kovačević.
Film rasvetljava put reintegracije maloletnih učinioca u domu kroz razvijanje emotivne veze sa psima i učenja programa dresure. Naši štićenici, kroz radionice kreativnog pisanja, emotivno su iskazali svoje priče, dok su uz vođstvo Aleksandra Bate Markovića, iskusnog kinologa, savladali tehnike dresure pasa i dobili sertifikate Kinološkog društva, što će im pomoći pri budućem zapošljavanju i lakšoj integraciji u društvo, posle isteka vaspitno-popravne mere.
Kroz dresuru pasa, izgradnju prihvatilišta za napuštene pse preuzete iz gradskog azila, sa deset humanih kućica i poligonom za obuku, deca su učila odgovornost, empatiju i brigu o drugom biću. Paralelno, kroz umetnički rad, imali su prostor da govore o sebi, o emocijama i o odnosu koji su razvili sa psima.
Marina Kovačević, autorka ovog projekta i rediteljka filma, već dugi niz godina posvećuje reintegraciji osuđenika kroz umetnost i inovativne penološke metode. Njeni radovi, uključujući film „Komanda ljubav“, realizovani su u Kazneno-popravnom zavodu u Sremskoj Mitrovici, dok su njena dramska adaptacija Dostojevskog „Zapisi iz podzemlja“ i film ”Zapisi iz ćelije broj 12” prikazani kao primer uspešne penološke prakse u američkim federalnim zatvorima u Kentakiju, Mičigenu i Sen Kventinu.
