BIVŠI FUDBALER PLJEVALJSKOG RUDARA I NOVOG SADA, NEKADA PREDSEDNIK FK 14.OKTOBAR IZ KRUŠEVCA MILAN JESTROVIĆ O AKTULENOM FUDBALSKOM TRENUTKU
-Na studijama u Novom Sadu, Kruševljanin crnogorskog porekla Milan Jestrović se zaljubio u Angelinu, koja predaju hemiju u Osnovnoj školi “Dositej Obradović” i zauvek ostao u Lazarevom gradu
-Igrao halfa za Rudar (Pljevlja), FK Novi Sad,a u FK “14.oktobar” u Kruševcu bio uspešan predsednik
-Baza svih klubova moraju da budu škole i mali klubovi
Diplomirani mašinski inženjer Milan Jestrović, rođen polovinom prošlog veka u selu Radosavac, blizu grada Pljevlja, došao je i ostao u Kruševac 1979. godine. Ruku pod ruku sa suprugom Angelinom, sa kojom je studirao u Novom Sadu. Igrao je fudbal u Rudaru (Pljevlja), Novom Sadu, a uspešan predsednik kruševačkog FK “14.oktobar” u Srpskoj ligi.
PLJEVALJSKE TAMBURAŠE ZAMENIO MORAVCEM
Milan i Angelina imaju kćerku Marinu, koja živi u Beogradu sa suprugom Sašom Todorovićem i sinom Vukašinom, kome će u maju peta godina. Ne zna se kako se Milan odvikao od pljevaljskih tamburaša i privoleo moravcu, ali “Otkud žena, od tuda i rod”, što narod kaže.
-Želja mi je da Vukašin bude fudbaler. Na dedu. Ja sam sa 17 godina igrao za Rudar u ondašnjoj Crnogorskoj ligi. Za vreme studija u NovOm Sadu od 1966. do 1979. godine trenerska legenda Hugo Ruševljanin me je zapazio i igrao sam za popularne kanarince, ekipu FK Novi Sad. Bili su to lepi fudbalski dani. Povreda me je,međutim, oterala sa terena.
Dvoje Jestrovića iz vojvodjanske ravnice došli su u Kruševac. Milan je odmah dobio posao u Industriji mašina i komponenata “14.oktobar” sa 8.000 radnika. Tih dana i godina bilo je i kadrovskih stanova, pa je i on dobio krov nad glavom. Ništa neobično za to vreme.
-Znajući da sam igrao fudbal, da sam privržen, pored mašinstva i najpopularnijoj i najsporednijoj stvari na svetu, ustoličen sam ne mesto predsednika FK “14.oktobar”. U vreme mog mandata klub je igrao u Srpskoj ligi, što je najveći uspeh. Neuspeh je što su dozvolili kasnije da klub nestane sa mape postojećih. To nije dobro. Ja smatram, naime, da baza velikih i poznatih fudbalskih ekipa moraju da budu škole i mali klubovi po selima i varošima. Bez toga nema nam napretka u ovoj igri.
Milana Jestrovića raduju uspesi fudbalera kruševačkog Napretka. Samtra da će već na proleće izboriti plasman u Jelen Super ligu. Značajnim smatra i uređenje terena iznad otvotrenih bazena u podnožju Bagdale.
U Jestroviće su tri brata : Milan, dr Miloje i ekonomista Zoran. U Pljevljima je otac Đeno, rođen 1925.godine.
PRODAJE MAŠINE KAO PLEVU
Naš sabesednik je regionalni menadžer prodaje kineske firme “Korkovado” koja ima Prodajni centar u Beogradu. Ono što je bliskije i deraže Milanu Đ. Jstroviću je i firma “Auropart Pro” za porodaju i servisiranje građevinskih mašina i komponenata i delova.
– Početkom osamdesetih godina odlučio sam se za rad u privatnom sektoru. I zadovoljan sam. Mogu da kažem da mašine kruševačkih metalaca, meni uvek dragih, jer sve što sam naučio, naučio sam u “14.oktobru” i na tome sam zahvalan svima, imaju dobru prođu na Balkanu. U svetu nije baš tako, ali pokuašavam da i van granica naše zemlje povratim poverenje. Nismo konkurentni, jer svi drugi su napredovali u svakom pogledu, mi malo ili malo više zastali, ali nadam se da će i to proći.
Milan Jestrović iz Kosovske u Kruševcu je definitivno Kruševljanin. Stručnjak koji je ušao u mnoge tajne mašinstva, a fudbal mu je opsesija, bez tajni. Komunikativan, druželjubljiv, bez zmije u džepu. Porodica mu je sve i sva. I grad Kruševac. I ljudi koji žive i bližem okruženju i dalje.
Ljubiša Marković
