Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Svete Cara Konstantina i Caricu Jelenu. Ove godine obeležava se 1700 godina Milanskog edikta. Konstantin Veliki povezuje tri grada sa raznih krajeva Evrope i Azije, austrijski Karnuntum, srpski Niš i turski Izmit. Fondacija „Art Karnuntum“ proglasila je Srbiju i Niš za veliko svetsko mesto istorije, a Grad kandidat za obeležavanje tog jubileja je Niš, rodni grad Konstantina Velikog, koji je ozakonio edikt. U Beloj sali Kulturnog centra Kruševac, sutra u 19 sati je stručno predavanje MILANSKI EDIKT. Predavač je prof. dr Radivoje Radić. Organizatori su: Gimnazija, Centar za stručno usavršavanje i Kulturni centar.
Svetom Caru Konstantinu i Carici Jeleni je posvećen veliki broj hramova. Njihov kult posebno je negovan kod Grka i Rumuna. Što je kod Srba Sveti Sava, kod Grka je car Konstantin. Car Konstantin Prvi, rođen je 274. godine u Naisusu (Nišu).Posle očeve smrti 306. godine od vojske je proglašen za savladara severozapada Rimskog carstva. Počeo je da gradi hramove u Jerusalimu, Carigradu, koji je po njemu prozvan Konstantinopolj, Rimu i Triru. Najveća zasluga mu je, što je 313. doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanima dozvolio slobodu ispovedanja vere. Kasnije se i sam krstio. Njegova majka, carica Jelena zaslužna je što je pronašla ostatke časnog Krsta Hristovog kod Jerusalima.
U svojoj besedi, patrijarh Irinej rekao je da danas ne tražimo ni više ni manje od onoga što je rimskom imperatoru rođenom u Naisusu postalo jasno pre 1.700 godina, a to je da čovek slobodno ispoveda svoju veru.
Muzičko-scenski spektakl Constantinus Magnus – delo koje je plod višegodišnjeg rada Aleksandra Sanje Ilića, svečano i premijerno biće izvedeno večeras na letnjoj pozornici Niške tvrđave. Izvođenje je deo državnog programa obeležavanja jubileja Milanskog edikta, a početak je najavljen za 21 sat.
Foto: RTKPred borbu sa Maksencijem, kada Konstantin beše u velikoj brizi i sumnji u uspeh svoj, javi mu se na danu presjajan krst na nebu, sav okićen zvezdama, i na krstu stajaše napisano: ovim pobeđuj. Car udivljen naredi da se skuje veliki krst, sličan onome što mu se javi, i da se nosi pred vojskom. Silom krsta, on zadobi slavnu pobedu nad brojno nadmoćnim neprijateljem. Maksencije se udavi u reci Tibru. Odmah potom Konstantin izda znameniti Edikt u Milanu 313. godine, da prestanu gonjenja hrišćana.
Milanski edikt, donet 313. godine, predstavlja zakonski akt koji su doneli vladari zapadnog i istočnog dela Rimskog carstva, carevi Konstantin Veliki i Licinije u Mediolanu (današnjem Milanu).
Milanskim ediktom, koji je ozakonio da „svako veruje kako mu srce hoće“, prekinut je trovekovni progon hrišćanskih vernika, što je bio dobar preduslov da hrišćanstvo 380. godine postane i državna religija. Period pre Milanskog edikta, u trećem i četvrtom veku naše ere, bio je obeležan društvenim i političkim okolnostima u kojima se nastavilo bezumlje započeto raspećem Isusa Hrista. Mnogobožačko stanovništvo je mrzelo propovednike hrišćanstva, a država je podržavala njihov progon. Rimski istoričar Tacitje zabeležio da su pogubljenja hrišćana služila za zabavu masa. Po njegovim zapisima, oblačili su ih u kože divljih životinja a potom na njih puštali pse da ih rastržu, raspinjali su ih na krstove i palili kao buktinje u sklopu večernjih zabava.
Izvorni tekst edikta nikada nije pronađen, ali su ga svedoci njegovog proglašenja, Laktancije i Euzebije Cezarejski sačuvali u svojim delima.
Pobedivši Vizantince, on sagradi divan prestoni grad na Bosforu, koji se od tada prozva Konstantinopolj. No pred tim Konstantin pade u tešku bolest prokaznu. Žrečevi i lekari savetovahu mu kao lek kupanje u krvi zaklane dece. No on to odbi. Tada mu se javiše apostoli Petar i Pavle i rekoše mu da potraži episkopa Silvestra koji će ga izlečiti od strašne bolesti. Episkop ga pouči veri hrišćanskoj i krsti, i prokaza iščeze sa tela carevog.
Kada nasta razdor u crkvi zbog smutljivog jeretika Arija, car sazva I vaseljenski sabor u Nikeji 325. godine, gde se jeres osudi, a Pravoslavlje utvrdi. Sveta Jelena, blagočestiva majka careva, revnovaše mnogo za veru Hristovu. Ona poseti Jerusalim i pronađe Časni Krst Gospodnji, i sazida na Golgoti crkvu Vaskrsenja i još mnoge druge crkve po Svetoj Zemlji. U svojoj osamdesetoj godini predstavi se ova sveta žena Gospodu 327. godine. A car Konstantin nadživi svoju majku za deset godina i upokoji se u svojoj šezdeset petoj godini u gradu Nikomidiji. Telo njegovo bi sahranjeno u crkvi Svetih Apostola u Carigradu.
