Serijal LEKSIKON ZNAMENITIH KRUŠEVLJANKI na našem Portalu ima za cilj da proširi razumevanje značaja ženskog doprinosa u Kruševcu i da poveže zajednicu kroz priče o inspirativnim ličnostima, koje su svojim dostignućima, mudrošću, obrazovanjem, emancipacijom i sposobnošću razbijale predrasude, zalažući se za društveni, socijalni i kulturni progres. Osim samih tekstova, predviđeno je da deo serijala čine i kratka razmišljanja naših savremenika, koji će iz svojih uglova sagledati mesto i značaj ličnosti kojima se ovde bavimo.
Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Grada Kruševca. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Jelena J. Dimitrijević bila je srpska književnica, svetska putnica i dobrotvorka. U istoriji srpske književnosti, smatra se prvom književnicom koja je napisala i objavila prozno delo (putopis Pisma iz Niša o haremima, 1894).
Njena uzbudljiva životna priča počinje 1862. godine u Kruševcu, gde se rodila u trgovačkoj porodici, kao unuka poznatog aleksinačkog kneza Milojka, koji je svojevremeno pomagao Karađorđevim ustanicima. U 19. godini Jelena se udala za potporučnika Jovana Dimitrijevića, s kojim se preselila u Niš, gde razvija svoje poliglotske sklonosti i strast ka obrazovanju, pa uči francuski, engleski, ruski, italijanski i grčki jezik. Jelenu Dimitrijević ubrzo počinje da interesuje život turskih žena u Nišu, te uči turski jezik i turske običaje, zahvaljujući muftiji Ibrahim-efendiji. Turkinje su se divile Jeleninoj iskrenosti, poštovanju koje ukazuje njihovom svetu i običajima, te su je puštale u svoje hareme, gde Jelena upoznaje život turskih žena iz nove perspektive. Kako bi podrobnije upoznala život muslimanki, putuje u Skoplje, Solun, Carigrad, i dalje na istok, a to iskustvo kasnije koristi u svojim delima.
Putovala je širom sveta: Francuska, Španija, Engleska, Amerika, zatim Indija, Japan, Himalaji, Egipat, Palestina, Sirija, Liban, Jerusalim, Kairo, Damask… Zamislite ženu od 65 godina koja putuje svetom, bez straha, za nju je ceo svet njena kuća. Svoj kosmopolitski duh i, s druge strane, patriotizam Jelena Dimitrijević projektuje i u svoja dela. Najviše ju je pogađala obespravljenost žena i, još više, pomirenost žena sa tim stanjem. Ona u delima brani ženu koja nema prava, koja je unižena u „svetu ljudi”.
Imala je čast da se upozna sa egipatskom feministkinjom, Hodom Hanem Šaravi pašom, i da razgovara s njom o reformisanju položaja žena u Egiptu. Tom susretu posvetila je poglavlje u svom putopisu Sedam mora i tri okeana. Iz Egipta je putovala u Bombaj, gde je razgovarala sa indijskom feministkinjom Tate, i bila gost u kući Radbindranata Tagorea. Uživala je da upoznaje nove kulture, verovala je da je sve čovečanstvo jedan rod, da je „zemlja jedno isto telo kome su ljudi dali pet imena. Ljudi, ne Bog.” Jelena Dimitrijević je govorila kako je mnogo zanimljivije lutati po gradovima i razgovarati s ljudima nego samo čitati o tome.
Književna delatnost Jelene Dimitrijević počinje pisanjem pesama, koje je objavljivala u časopisima Otadžbina i Vila. Osim poezije, pisala je i putopise, romane, pripovetke. U istoriji srpske književnosti Jelena Dimitrijević se smatra prvom ženom koja je objavila putopisno prozno delo, Pisma iz Niša (o haremima) iz 1894. godine. Jelena Dimitrijević objavljuje svoju prvu zbirku poezije Pesme I (Jelenine pesme) 1894. u Nišu, a nakon objavljivanja nagađalo se ko je autor, mislili su da je u pitanju odbegla Turkinja iz harema, što dodatno svedoči o tome koliko je Jelena verno prikazivala život turskih žena u haremu.
Opisi u njenim delima su slikoviti, jasni, naracija dinamična. U delima Jelene Dimitrijević odjekuje neprekidna pobuna žene da pobedi sujeverje, predrasude orijentalnog nasleđa, ali i balkanski patrijarhalizam, u kojem žena vredi koliko i njen rod, gde je ona samo stvar, gde je često neobrazovana, neprosvetljena u odnosu na evropske narode.
Istaknuta dela Jelene Dimitrijević su: zbirka pesama Jelenine pesme (1894), putopisna proza Pisma iz Niša (o haremima), roman Nove, koji objavljuje Srpska književna zadruga po preporuci srpskog književnog kritičara Pavla Popovića (1912), Amerikanka (1918), Pisma iz Soluna (1908), Pisma iz Indije (1928), Pisma iz Misira (1929), Novi svet ili U Americi godinu dana (1934), Une vision (1936), Sedam mora i tri okeana (1940), pripovetke iz 1901. i 1907. godine, i druga. Neka od njenih dela prevedena su na češki, nemački i ruski. Pisala je i objavljivala i u Francuskoj, gde su njene stihove cenili više nego u Srbiji. Posle njene smrti, 1945. godine, ova srpska književnica, dobrotvorka i aktivistkinja bila je potpuno zaboravljena.
O liku i delu Jelene Dimitrijević godovorni direktor Narodnog muzeja Kruševac Nikola Pantelić.
