Za premijeru predstave “Zvonar bogorodičine crkve” tražila se karta više. Rađena je u koprodukciji je sa Centrom za kulturu iz Stare Pazove, reditelj je Zoran Lozančić a igra velika ekipa afirmisanih ali i mladih glumaca. Predstava je poklon kruševačkoj publici povodom dana grada.
Uzbudljiva i potresna priča Viktora Igoa o prijateljstvu, ljubavi, ljubomori i tragičnim sudbinama. Glavni lik, zvonar Kvazimodo, je čovek neprijatnog izgleda, što određuje njegovu surovu sudbinu ljudi su ga prezirali, ponižavali i odbacivali. Zaljubljuje se u Esmeraldu, ali nije jedini muškarac u njenoj blizini, tu su još i Klod Frolo i kapetan Febus, svaki na svoj način zao. Pred vama je dramatična i tragična, ali isto tako i veličanstvena priča o ljudima, veri i teškim životnim putevima.
Fabula počinje 6. januara 1482. godine zvonjavom zvona na crkvi. Narod svetkuje Bogojavljenje. Gledaju predstavu tzv. moralitet čiji je autor mladić Pjer Grengoar. Opisuje se narod, njegovo sujeverje i sirov odnos prema umetnosti. Opisuje se Kvazimodo: grbav, ćorav, hrom i gluv. Njim gospodari mračni sveštenik arhiđakon Klod Frolo, koji smatra alhemiju jedinom naukom. On ga je pre šesnaest godina pronašao na ulici u kolevci. Nakaznoj bebi dao je ime Kvazimodo, što znači otprilike. Sumnja se, na osnovu jednog razgovora lokalnih jezičara, da su ciganke ukrale Esmeraldu od jedne Parižanke i mesto nje podmetnule Kvazimoda.
