Pravoslavni hrišćani danas obeležavaju Veliki petak, dan kada je, po verovanju, Isus Hristos umro, raspet na krstu na Golgoti. Na Veliki petak Pravoslavna Crkva sve momente sveštenih događaja spasenja sveta označava bogosluženjem u svim hramovima. Centralni događaj je iznošenje Plaštanice.
Pravoslavni hrišćani danas obeležavaju Veliki petak, dan kada je, po verovanju, Isus Hristos umro, raspet na krstu na Golgoti. Tog dana Isus je odveden iz kuće prvosveštenika Kajafe kod rimskog prokuratora Pontija Pilata koji ga je osudio da bude raspet na krstu.
Pravoslavna Crkva na Veliki petak sve momente sveštenih događaja spasenja sveta označava bogosluženjem. Vreme hvatanja Spasitelja u Getsimanskom vrtu i osudu Njegovu od arhijereja i starešina na stradanje i smrt – bogosluženjem jutrenja. Vreme vođenja Spasitelja na sud ka Pilatu – bogosluženjem prvog časa. Vreme osude Gospoda na sudu kod Pilata – bogusluženjem trećeg časa. Vreme stradanja Hrista na krstu – šestim časom, a skidanje tela Hristovog sa krsta – večernjim bogosluženjem (kada se iznosi plaštanica na sredinu hrama, radi poklonjenja mrtvom Gospodu, na njoj predstavljenom). Časovi na Veliki petak završavaju se ovim redom: prvi, šesti, deveti i zovu se carski časovi – jer su vizantijski carevi uvek prisustvovali na ovim časovima u crkvi, a posle njih je bivalo mnogoljetije carevima.
Plaštanica je platno sa izvezenim ili naslikanim Hristom neposredno posle skidanja sa Krsta. Na plaštanici se nalazi predstava skidanja sa Krsta i polaganja u grob, a tu je i predstava Bogorodice, Josifa, Nikodima i evanđeliste Jovana. Plaštanica se iznosi u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto.
Razvoj plaštanice je prilično složen i dovodi se u vezu sa razvojem vozduha- platna, velikim vhodom i večernjom službom Velikog Petka. Vozduh je platno koje simbol pokrova u koje je uvijeno Hristovo telo po skidanju s krsta. U PLAŠTANICU je uvijano Jevanđelje koje sveštenik iznosi prislonjeno na grudi ili na ramenu dok su se pojale stihovnje stihire večernje Velikog Petka i polagao ga na sto u sredini hrama gde mu se narod poklanjao do kraja jutrenja Velike Subote.
Pošto je to za hrišćane dan velike žalosti, on se obeležava strogim postom, uzdržavanjem od bilo kavog veselja i proslava, a takođe u narodnoj tradiciji je da se tog dana ne rade poslovi u polju i u kući.
Od Velikog četvrtka do Uskrsa (nedelje) kada je, po verovanju, Isus vaskrsao, ne zvone crkvena zvona jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti, nego se vreme bogosluženja i oglašenja umrlih najavljuje drvenim klepalom.
Srpska pravoslavna crkva sutra će obeležiti Veliku subotu, kada će iz Jerusalima u Beograd stići Plamen blagodatnog ognja i zasvetliće na najveći hrišćanski praznik – Vaskrs u pravoslavnim hramovima u Srbiji, Republici Srpskoj, Federaciji BiH, Crnoj Gori i Hrvatskoj, a na Vaskršnji ponedeljak biće prenesen u najveće pravoslavne svetinje na Kosmetu.
Na Veliki petak se po tradiciji farbaju jaja za Vaskrs.
