Ko je bio Josip Broz Tito i šta je stajalo u pozadini uspeha predsednika Jugoslavije? Analiza uglednog istoričara Jožeta Pirjeveca, u kapitalnoj dvotomnoj knjizi enciklopedijskog obima, stvaranoj 30 godina, u kojoj se neke od činjenica u javnost iznose prvi put.* Knjigu poklanjaju internet portal RTK i Laguna, čija najnovija izdanja predstavljamo – i darujemo gledaocima! – petkom u emisiji „Opušteno“ (u 21:00, repriza je nedeljom u 14:05 sati).
Knjigu poklanjamo posetiocu sajta RTK koji PRVI tačno odgovori na nagradna pitanja:
NAGRADNA PITANJA:
1. Laguna je, pre ove, objavila (2013. godine) i knjigu o Titu autora Williama Klingera i Denisa Kuljiša. Pod kojim naslovom?
2. Koje godine je Josip Broz Tito postao generalni sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije?
3. Koje godine je Tito postao predsednik Republike, a koje je proglašen za doživotnog predsednika Jugoslavije?
ODGOVORITE kroz komentar na ovaj post i obavezno ostavite svoj e-mail, na koji će biti kontaktiran posetilac sajta, koji prvi da tačan odgovor na nagradno pitanje, i upoznat sa načinom preuzimanja nagrade.
Knjiga „Tito i drugovi“, hronika borbi za vlast u kojima su se prijatelji pretvarali u neprijatelje nastala na osnovu višedecenijskog istraživanja i pogleda u dosad neotvorene arhive, svakako je novi izdavački poduhvat beogradske Lagune.
Na gotovo 1.200 stranica knjiga, u dva toma, donosi dosad najdetaljniji pregled Titove ratne, političke i državničke karijere, nove detalje iz privatnog života, odnosa sa suradnicima, ali i niz do sada nepoznatih pojedinosti i svedočenja, kao i materijale iz privatnih i državnih arhiva. ‘To nije apologija niti osuda, Tita sam u knjizi želeo prikazati onakvim kakav je bio, pripremao sam je 30 godina’, rekao je Pirjevec u razgovoru za ljubljansko Delo.
Autor je postavio nimalo jednostavan cilj da potpuno demistifikuje i osvetli Titov lik, ali i naslika grupni portret političke elite koja je delovala njemu uz bok. To se u prvom redu odnosi na Milovana Đilasa, Edvarda Kardelja i Aleksandra Rankovića, ali i na srpske, hrvatske, slovenačke, makedonske i bosanske političare liberalnog ili konzervativnog kova, uz čiju je pomoć Tito oblikovao svoju unutrašnju i spoljnu politiku. Pritom se, naravno, ne sme prevideti ni uloga koju su u njegovom životu imale žene, u prvom redu Jovanka Broz.
– O Titu je puno toga rečeno, ali mislim da se nikada neće moći reći sve. Tito je kompleksna i harizmatična osoba i još će dugo izazivati interes, intrigu i pozornost. Vladao je 40 godina. Njegova je vladavina imala različite faze i ne možemo ga određivati samo po jednom događaju ili periodu, kako neki sugerišu, niti se jednim periodom njegove vladavine, onim negativnim, mogu poništavati pozitivne stečevine ili obratno – kaže autor knjige Pirjevec.
“Pirjevec je godinama istraživao u međunarodnim i domaćim arhivima. Proučavao je različite izvore, među kojima prvi izvore diplomatske i obaveštajne provenijencije. Ostvario je uvid u veoma obimnu literaturu. Čitao je Titove savremenike: neprijatelje i saveznike u Drugom svetskom ratu, ideološke protivnike u zemlji i svetu, jeretike i revizioniste u komunističkom pokretu. Memoaristika u najširem obimu, sa mogućnošću upoređivanja i provere, u Pirjevčevoj studiji ima mesto jedinstvenog i nezaobilaznog izvora. Najzad, Pirjevec je čitao samog Tita, što većina savremenih autora o njemu smatra izlišnim” – zapisala je u predgovoru Latinka Perović.
