Srpska pravoslavna crkva i vernici sutra obeležavaju Badnji dan, koji najavljuje najradosniji hrišćanski praznik Božić.
Sutra se unosi badnjak u domove, a porodica se okuplja uz posnu trpezu. Oni koji su se sa nekim tokom godine zavadili, na Badnji dan praštaju i mire se.
Dva dana pred Božić, odnosno na današnji Tucindan, Srbi tradicionalno pripremaju božićnu pečenicu, a počinje se i sa uređenjem kuće za praznik Rođenja Hristovog. Domaćica priprema brašno za mešenje, posudu sa zrnevljem žita, u selima menja slamu u gnezdima za živinu, pribavlja suve šljive, smokve, orahe, novčiće i bombone koje će prosuti na sutrašnje Badnje veče, po slami razastrtoj u kući.
Na Tucindan se, prema narodnom verovanju, ne sme ništa davati iz kuće, a takođe se ni deca nikako ne smeju tući “da im po verovanju ne bi izašli čirevi”. Na Tucindan se i dugovi vraćaju, da domaćin “ne bi bio dužan do idućeg Božića”.
U nekim krajevima, na Tucindan se ne večera za stolom nego na patosu, na prostrtim čarenicama. Prvo se postavlja so i beli luk, a onda hleb, pasulj, kupus i ostala posna hrana. Za večerom domaćin mora biti okrenut istoku. Posle večere, pred počinak, domaćica zamesi badnjačku pogaču koje će peći sutradan.
