Danas su Mitrovske zadušnice, dan sećanja na upokojene srodnike i prijatelje. Prema učenju crkve, na zadušnice se vernici mole u hramovima i na grobljima za pokoj duša umrlih, a čine i milostinju.
U crkvama i manastirima Eparhije kruševačke služe se zaupokojene liturgije i parastosi, na kojima se spominju imena preminulih, osveštavaju žita i prelivaju vinom.
Crkva poziva verne da umesto iznošenja hrane, daruju decu, bolesne i sromašne, kao delo milosrđa a u spomen na preminule.
Ove zadušnice Srbi su primili od Rusa, koje je ruska crkva ustanovila u 14. veku nakon Kulikovske bitke.
Vojskovođa Dimitrije Donski zamolio je Sv. Sergija Radonješkog da održi pomen palim vojnicima i da se to čini svake godine u taj dan. Vremenom, to je postalo pominjanje svih upokojenih, ne samo vojnika.
Preminulih rođaka i prijatelja sećamo se u molitvama, palimo sveće, držimo parastose, pomene i molimo Gospoda za pokoj i mir njihovih duša.
Molitva onih koji su ostali na zemlji, mnogo može da pomogne dušama na putu ka večnom spasenju.
Najvažniji pomen za preminule, Proskomidija, služi se u crkvi na Svetoj Liturgiji. Potom se odlazi na groblja, gde sveštenici kade grobove i čitaju molitve.
Na groblje se obavezno iznosi kuvano žito, crno vino i sveće.
Ako su naši pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na groblje, uvek može da se ode u crkvu, a ako ni to nije moguće, sveća se zapali kod kuće.
IZ ARHIVE RTK
