Svetli, Vaskršnji utorak je drugi dan po Vaskrsu, kada se nastavlja proslavljanje najvećeg hrišćanskog praznika, kako u crkvenim bogosluženjima, tako i u domovima pravoslavnih vernika. Službe su iste kao i prethodna dva dana.
Predanje kaže da su u nedelju rano, pre zore, Marija Magdalina, Marija Jakovljeva, Salomija i neke druge žene pošle sa spremljenim mirom na Hristov grob. Veliki kamen kojim je Hristov grob bio zatvoren bio je odvaljen, a grob prazan. Na kamenu je sedeo anđeo Gospodnji, s licem kao munja i odelom belim kao sneg.
Stražari vojnici bili su ukočeni od straha, a onda im se obratio anđeo: “Ne bojte se, jer znam da Isusa raspetoga tražite. Nije ovde jer ustade, kao što je kazao… Idite brže i kažite učenicima njegovim da je vaskrsao”.
Žene i zbunjeni vojnici-stražari su odmah otrčali u grad da obaveste jevrejske glavare o onom što su videli, a narod se jako obradovao.
Zato je, prema predanju i verovanju, jedina stvar koju u ova tri dana vernici moraju da poštuju, to da dele radost sa svojim bližnjima. Verovanje je i da oni koji se ogluše o to pravilo prkose Bogu i Hristu i da im neće ići u životu “kako treba”.
Trećim danom Vaskrsa, Vaskrsnim ili Svetlim utorkom, nastavlja se proslavljanje najvećeg hrišćanskog praznika. Proslava Vaskrsa se nastavlja kako u crkvenim bogosluženjima, tako i u domovima pravoslavnih vernika, a službe su iste kao i prethodna dva dana. Na Vaskrsni utorak se nastavljaju gozbe i veselja, na kome se ugošćavaju rođaci, kumovi, komšije i prijatelji.
To je vreme kada se okuplja rodbina i iz udaljenijih krajeva. U narodu se ovaj utorak smatra najboljim utorkom u celoj kalendarskoj godini.
Tokom Svetle sedmice se ne posti sredom i petkom.
Vernici se pozdravljaju sa „Hristos vaskrse – Vaistinu vaskrse” sve do Spasovdana.
