Dopisnica Sportskog žurnala, bivša novinarka Radio televizije Kruševac i brojnih redakcija, Sanja Milutinović, dobitnica je nagrade “Branka Prelević” za najbolju novinarku u 2012. godini, u izboru Udruženja sportskih novinara Srbije
Šovinisti među muškom populacijom rekli bi da se žene ne razumeju u fudbal. Oni koji poznaju Sanju Milutinović ili čitaju njene izveštaje sa utakmica, mogu, pak, da potvrde da ona fudbal i sport, uopšte, poznaje bolje od većine muškaraca.
– Bila sam veoma iznenađena kada su mi javili za nagradu, jer uopšte nisam znala da sam nominovana. Rekoh jednom prilikom da su novinari uglavnom navikli da ih kritikuju, pa i da ih tuže. I sama sam jednom prilikom bila na sudu, ali moram da se pohvalim – nijednom optužena, a bila sam tužena za klevetu, što potvrđuje da su moje kritike uvek bile konstruktivne i dobronamerne. Zbog same nagrade sam zahvalna mojoj redakciji, Sportskom žurnalu, koji su prepoznali kvalitet mog rada i mislim da je velika čast dobiti takvo priznanje, jer u vreme kada sam ja počinjala bilo je malo novinarki koje su pratile fudbal, danas ih je mnogo više. Imajući u vidu da su u konkurenciji bili elektronski i štampani mediji, poput Sport netvorka, Arene sport, Sport kluba, nacionalnih televizija – RTS, PINK, i da svi imaju sportske novinarke, dobiti priznanje i to od kolega, zaista je za mene velika čast.
Nagrada nosi ime Branke Prelević, u čast nekadašnje košarkaške reprezentativke Jugoslavije iz 50-ih godina, kasnije poznate kolumnistkinje lista Borba. Sanja je tek druga dobitnica ovog priznanja. Žiri su činili: predsednik Jovan Tanurdžić, glavni i odgovorni urednici Žurnala i Sporta Predrag Sarić i Miodrag Stojanović, urednik sportske redakcije RTS-a Zoran Marković, direktor SOS Kanala Dragiša Kovačević, novinar Radio Beograda Stevan Kovačević i sportski novinar iz Kraljeva Stojan Petković.
– Na dodeli nagrada rekla sam da ja i dalje radim kao i do sada: da mogu da izađem na ulice Kruševca i da mogu svima da pogledam u oči, jer znam da sam verno prenela ono što se desilo na terenu. Jedino je važno da se radi objektivno, časno i pošteno u interesu onih koji nas čitaju, gledaju ili slušaju. A da li će biti još nagrada, o tome zaista ne razmišljam, to ne zavisi od mene. Novinaru godine, Peđi Strajniću, rekla sam da smatram da sam u dobroj meri zaslužila nagradu, između ostalog, zbog toga što on, kad god dođe u Kruševac, da prenosi neku utakmicu, ispred sebe uvek drži Sportski žurnal i čita moje tekstove.
Za Sportski žurnal, Sanja piše od prvog broja.
– Na Studiju B sam radila još kao srednjoškolka, kasnije, po dolasku u Kruševac, radila sam od osnivanja u Televiziji Kruševac za koju me vežu jako lepe uspomene, bila sam prvi komentator jedne fudbalske utakmice polufinale Kupa Jugoslavije Napredak – Crvena zvezda, 2:2, 1990. godine, Zvezda sa asovima poput Savićevića, Mihajlovića… Radila sam i na Radio Kruševcu i Pobedi, Televiziji Plus, sarađivala sam sa listom Grad, Frankfurtskim vestima, zaista jedno veliko iskustvo i još uvek traje ta ljubav i strast prema novinarstvu. Uostalom, verovatno je i to razlog zbog kojeg je usledila ova nagrada.
Sredinom devedesetih godina prošlog veka, Sanja Milutinović oprobala se i u izdavačkoj delatnosti. Tada je pokrenula izuzetno čitan sportski list Rasinskog okruga “Penal”.
– U njemu su bili zastupljeni svi sportovi i sportisti iz Rasinskog okruga. Nažalost takav jedan pionirski poduhvat, zbog sveopšte krize koja i danas traje, bio je osuđen na propast.
Ljubav prema sportu gaji od malih nogu. Najpre se bavila košarkom, igrala je u mlađim kategorijama Partizana, a potom se posvetila šahu.
– Mnogi Kruševljani znaju da sam majstorski kandidat i da sam nastavila da se bavim šahom možda bih dosegla visine aktuelne ministarke sporta Alise Marić, sa kojom sam svojevremeno ukrštala koplja i imala nekoliko pozitivnih rezultata, a još više sa njenom sestrom bliznakinjom Mirjanom. Jedan od mojih prvih velikih novinarskih poslova, pa mogu da kažem i poduhvata, bio je intervju sa Garijem Kasparovim, koji je te 1983. godine pobedio na velemajstorskom turniru u Nikšiću i došao u Beograd da se dogovori sa Viktorom Korčnojem o meču kandidata za prvaka sveta, koji je bio otkazan jer je trebalo da se odigra u Pasadeni. Gari Kasparov je to odbio jer je Pasadena američka vojna baza, i u Beogradu, u Ruskom domu održan je sastanak i pao je dogovor da se meč ipak odigra. Kao šahistkinja saznala sam za to i uspela da preko nekih prijatelja dobijem intervju od njega. To mi je fenomenalno iskustvo i sećanje na neke moje novinarske početke. Intervju je objavljen na Studiju B, ni za kakve pare, a mogla sam da ga prodam. Međutim, s obzirom na to da su moji počeci vezani za Studio B, prevagnula je sentimentalnost, kao uostalom i za Žurnal, jer kao što znate – u novinarstvu para nema.
Dopisnica Sportskog žurnala iz Kruševca, gaji jedinstven i jednostavan stil pisanja – pomalo satirično, uvek bez dlake na jeziku, ali netendenciozno i krajnje objektivno. To je valjda i razlog što je, nakon više od dve decenije u novinarstvu dobila priznanje za najbolju sportsku novinarku u Srbiji u 2012. godini.
Dejan Milojević
