Tendencija porasta stope kriminala na globalnom nivou, pa tako i kod nas, uslovila je veće opterećenje ustanova, a ujedno i potvrdila da kazna zatvorom ne postiže očekivane rezultate. S druge strane, primena uslovne osude, pre svega prema prestupnicima tzv. “niskog rizika” često je na udaru kritike zbog relativne blagosti, nedovoljnog stepena nadzora i nemoći da prevaziđe širok jaz od kazne zatvora.
Između kazne zatvorom i uslovnog kažnjavanja, dve suprostavljene opcije, danas postoji čitava lepeza sankcija i mera koje se mogu prilagoditi svakom pojedincu. Ove mere objedinjene su pod nazivom – alternativne sankcije. Prema rečima ministra pravde i državne uprave Nikole Selakovića, cilj alternativnih sankcija je izbegavanje negativnih efekata zatvaranja: odvajanje od porodice, prekid školovanja, gubitak posla i loš uticaj zatvorenika. Samim tim smanjuje se zatvorska populacija, kao i troškovi, a društvo, s druge strane dobija besplatan rad osuđenih. Kazna rada u javnom interesu izriče se za krivična dela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine, a to su najčešće dela iz oblasti saobraćaja, zatim krađa struje, blaži oblici remećenja javnog reda i mira, posedovanje manje količine “lakih ” droga.
Uvođenje alternativnih sankcija u naš krivični sistem, u skladu je sa savremenim evropskim trendovima u oblasti kaznene politike i potrebom usvajanja principa o kaznenoj politici među državama članicama Saveta Evrope. Preduslov za praktičnu primenu alternativnih sankcija u Srbiji, bilo je usvajanje Krivičnog zakonika i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija 2006.godine.
Prilikom nedavne posete ministar pravde Nikole Selakovića i direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija dr Milan Stevović otvorili su u Kruševcu Kancelariju za alternativne sankcije. Ovo je, inače, 18. kancelarija otvorena u gradovima Srbije, a do kraja godine planirano je otvarnje još sedam.
