Kada je odlučio da se otrgne gradskoj vrevi da se resetuje posle svojih obaveza Dragan Blažić je krenuo u formiranje zasada krušaka, dunja, lešnika i oraha. Sada je to imanje sa više od 3.000 stabala. Zasadio je 1.000 sadnica vilijamovke, isto toliko “karmen” kruške i 1.000 stabala dinje. Zasadio je lešnik, oko 150 stabala i 70 stabala oraha. Podigao je i mali vinograd sa isključivo sortama za jelo i svoju dušu. Velika su ulaganja, ali isplativost je za narednu generaciju, realno promišlja Blažić. “Fabrika pod otvorenim nebom” ne daje sigurnost, više je to, kako Blažić navodi za “resetovanje” i da se pripremi za svoj posao.
Ovako je o svom voćnjaku govorio Dragan Blažić, koji se pored saobraćaja, sve više bavi voćarstvom, kako nam je to objasnio , za svoju dušu. mada je pokazao i zavidno znanje i o biljnim bolestima.
Kada je krenuo, na imanju koje je proširivao sukcesivno, pre devet godina, bilo je sve potrebno. Najviše su mu nedostajali saveti koje je imao od oca Milutina. Sve se kockalo polako da bi sada to bilo imanje za primer. Ne nada se velikom profitu, već da ima gde da se skloni od svih gradskih problema. To se i dobrodošlim pokazalo u vreme korona lokdauna. Bili smo ovde i sve vreme smo uživali u prirodi, daleko od opasnosti, objašnjava Blažić.
Ipak, kako bilo, poljoprivredom se sve više bave ljudi koji žele da pobegnu od gradske vreve, kao hobi im je prihvatljiv, mada sve više zbog raznovrsnih subvencija, povećava se broj poljoprivrednika povratnika iz grada. Jedan je i Dragan Blažić.
